Tuesday, 16 July 2013

About friendship or on finding "my" person

For some reason, medical and police TV shows do very well on US television. NYPD Blue, Chicago hope, ER etc have lasted for several seasons. Heck - Law and Order SVU is starting its 15th season this fall. Such format of program has no other option but to become repetitive with its concept and often becomes a telenovela with fancier production and more $$$ for pretty much everybody on the screen. 
The reason why I watch most of the longer lasting shows is the writing. Be it solid or really bad, I cannot help myself but to enjoy it. Sometimes I chuckle picking up the contradictions with the long lasting on screen characters. Writers come and go - one crazy chick eating oatmeal remembers everything. Some shows have the actual creator - the brain behind the concept. A person (or more) who has some sort of notebook with things that are not to be changed. Little things that were sure about the certain character when the show was first written before going to the network, studio or any producer. Some things that were decided when the actors casted tested the chemistry between each other. Those things are the most cherished about the long lasting TV shows.
Grey’s anatomy used to be my favorite guilty pleasure. I mean - what is there not to like? Crazy enthusiastic young interns, pissy residents and hot attending saving lives, killing people, having crazy work hours, having to life except in on-call room between shifts. For several years my name on MSN (killed by evil Microsoft) was McDreamy Girl and I’ve never liked the infamous neurosurgeon, doctor Derek Shepard. I’ve found the hole Meredith-Derek romance incredibly boring. From the first episode (or should I say - first night at the bar) it was quite obvious the show would bring them together to make cute McDreamy babies, with Meredith’s reddish hair, Derek’s kinds eyes…
By far the most interesting relationship of the series is not a romance of traditional kind. It is a story of friendship between the messed up story teller Meredith Grey and grumpy, know-it-all, nerd - Cristina Yang. When the lineup of characters was reveling in season one - it wasn’t really clear that those two stubborn and messed up women would hit it off so well. Meredith was rushed erotic romance with her neurosurgeon which soon became the talk of the hospital, while Cristina held her cards private while being cozy with cardio God. It wasn't till Cristina had to name a case of emergency person on her health insurance papers that the term “my person” was mentioned.
Messed up Meredith was grumpy Cristina’s person.
Erratic Cristina was dreamy Meredith’s person.
With time - Mer and Cristina defined their relationship further. Respecting each other’s differences and chasing similar halls of medical skill and fame, yet having far different views of what happiness is. Cristina got engaged and her priority was to find a proper way to tell her shaken friend Meredith this news. While explaining to her fiancée how important Meredith is, Cristina puts it just right: "She’s my person. If I murdered someone, she’s the person I’d call to help me drag the corpse across the living room floor. She’s my person."
The concept of “my person” is so simple, yet so rare. That’s the Person you will call when shit starts falling from the sky and when all the kings horses and all the kings men will not be able to put you back together again. That Person that can make you go out when you feel like crap and decide when you last drink is in times of blue depression. This is the person you can tell you don't love you parents as much as the social norms say you should or that procreation is only interesting to you in its testing phase.
A month ago I reflected once again on my life. Since I was about to enter my mid twenties, I figured I should make sure my people get to sit down with me and exchange ideas how to deal with the crazy oatmeal eating chick. I was sure that there would be 5 people with me on my birthday, yet I was wrong.
I misjudged my potential Cristina (I am just not geeky enough to be Yang, in any relationship). It went so far that Cristina and I are not even talking to each other, or better yet - Cristina is just not responding to my most recent reach of friendship. Since my life is not a TV show (just yet) and there is no creator or Shondra Rhimes to tell me on a Friday blog post what the hell is going on, poor me cannot find comfort in Meredith’s and Cristina’s periods of not talking to each other. 
What I realise with all clarity is that friendship is only real as it is in the minds of people sharing that connection. It is not a one way street. It is an embrace of sincerity and push of clarity that connects a person to person. Such relationships cannot be planned, they can grow with nurturing by both sides. It makes me sad that I had to face the clash in my mid 20s, but the comfort comes that my intentions came from the most honest place.
I lost one Cristina.
Or maybe I never really knew her.



Tuesday, 19 March 2013

Moj "radni" stol


Najzanimljiviji videići na youtubeu i članci na blogovima cura koje su posvećene kozmetici su mi upravo oni kako oraganiziraju svoje poslastice i radni prostor. 

Željela sam pokazati neke nove sitnice u akciji, ali me svjetlo nije dobro služilo pa stoga sam zgrabila fotić i poslikala svoj stol. Biti ću iskrena i priznati da je ovo relativno nova postava. Donedavno je velika većina ovih stvari bila u ladicama i neseserima, ali sam nekako reorganizirala radni stol i našla mjesta za svoje esencijalne sitnice ;)


Ovako to odprilike izglead sa strane. Iz ovog kuta izgleda dosta natrpano, ali je stol dosta širok i imam i više nego dovoljno mjesta za rad. Bez problema stavim laptop i pišem svoje zadatčiće, a da me šminka nimalo ne ometa ili odvraća pažnju.

Dio inspiracije za organizaciju sam dosrkala od Kanađanke s engleskom adresom -  Estée, poznatija kao Essiebutton. Ova porculanska instalacija je stajala neupotrebljena u jednom od regala, a ja sam se sjetila drage Essie i napunila ju sa sitnim proizvodima koji mi često trebaju i problem mi ih je svaki puta tražiti po neseserima.
Tu je Lushova bijela mješavina koju dodajem u dnevnu kremu za onaj blistavi, million $$$ izgled, zatim korektor boje lososa korejskog branda Skinfood, Kryolanov tuš u kamenu boje patlidžana, razna sjenila od Essenca, Calvin Kleina, Urban decaya, elf-a, četiri sjenila iz Estee Lauder setića i MACov pigment Vanilla. 


Ova plavno-zelena instalacija je moj neseser koji popsa svaki dan samnom. Što se nalazi u njemu je priča za sebe. Futrolu s naočalama za sunčanje se nalazi uz neseser jer idu ruku pod ruku. 


Lijevi kut nakrcan je sa kremicama za zanoktice, ruke, bore (da, znam…), Clarinsov beauty balm primer, teglica sa spužvicom namočenom acetonom, blazinice natopljene acetonom iz DMa, Kiko šiljilo za olovke, Inglotov sprej za dezinfekciju kistova, LUSHov piling za usne (meh…), limena posudica sa Kiko sjajinlom za usne, L’Erbolario kremica za ruke od limuna.
Ova velika plava staklena boca sa rasprsivačem nije puna hidrolata već mineralne vode. Jednom ću napisati zašto je to tako. Iza je rola ubrusa na kojima čistim svoje kistove, čistim i lakiram nokte…
Limena posudica na vrhu je tajna ;)



Ova prozirna plaksiglas instalacija mi je u ruke upala na božićnoj školskoj tomboli i dugo je stajala na podu iza stola. Sada su u njoj maskare, sjajila, primeri za lice, korektori, kistovi za kreme i primere i mala paletica za popunjvanje obrva. Voljela bih naći još koju ovakvu instalaciju. Imam ideju gdje bih u mogla i pronaći.


Ruževi… Samo kad se sjetim da do prije dvije godine nisam nosila ruževe. Ne mislim sada ići od jednog do drugog ruža. Evidentno je da su u većini drogerijski brandovi. Ponajviše Rimmel London i Revlon, Mac ruž, MAC kremasta boja u ružu, jedan Kryolan, Carice, Golden Rose i Inglot. Posudica je od papirića za poruke.



Jedna veća fotkica iz drugog kuta. I da - vidite mene u ogledalu! HELLO!!! ☺



U ruskoj drvenoj šalici su kistovi koje redovito koristim. Kraj ogledala se nalazi ljubičasta kutija u kojoj su inače Balea vlažne maramice (iste su na kutiji), ali ja unutra držim blazinice za čišćenje lica i štapiće za uši. ovaj setić lijevo je od Elizabeth Arden sjajila koja sam kupila u zračnoj luci u Njemačkoj i šokirala me cijena - oko 240kn za tri skupocjena sjajila, divnih boja. 
Kabuki kist od Bipa brenda kojima nanosim Kryolan transparentnog pudera. 
Ova mala babuška-bubamara je zapravo kremica za ruke Etude House koju sam dobila od prijeteljice iz Singapura. Jako je simpa i  uvijek me razveseli. Sprej Skindinavia je pri kraju i neće još dugo biti na stolu…



U metalnoj plavoj kutiji su do neki dan bile karamele iz Engleske, ali sada su tu testerići i USB stickovi. Kutijica je i uspomena na jedan lijep događaj i divne ljude.





A kada slistite Ferrero Rocher, ostane vam kutijica koju se uvijek može dobro uposliti. Tu su još neki ruževi: Kryolan, Inglot, H&M (jako mi je simpa kartonsko pakiranje za šminku), Essence, Revlon, Crne olovke su Inglotove i jako su dobre, tubica je mini verzija Etude House BB kreme koju povremeno ubacim u neseser jer je provjerena i imam povjerenja u nju. 



Tri posudice, zapravo jedna je staklena posudica od kolača i u njoj su olovke za oči i usne i uvijač za trepavice.
U ovim crvenim drvenim ruskim šalicama za rakiju drćim testere parfema (slabost…), a u drugoj baze za kapke i tekuće tuševe. 



Jedna završna fotkica iz drugog kuta. Nije ovo neki superuredan prostor, jer ja jednostavno nisam takva.

Sad me zanima tko će sljedeći ovakvo što poslikati da i ja gledam XD

Saturday, 9 March 2013

Mala kupovina - dan žena 2013.


Dan žena mi nikad nije bio posve jasan. Nekako sam mislila da emancipirane žene, borkinje na radnom mjestu, za stolom u raspravi, na poslu, na fakultetu ili u vezi su ugodne u vlastitoj koži i ne treba im za to što su druge od muškaraca slavlje ili priznanje. 
Ispada da sam punih 25 godina ne vidim svijet kroz dovoljni gledišta. I tako sada promatram kako se 8. ožujka po ulicama moga grada dijele karanfili, ruže i drugo cvijeće. Poneko dijele stari kavaliri, drugo dijele politički borci na skorim lokalnim izborima. 
Meni je dan žena čestitao dečko s fakulteta koji mi je nekad davno i udvarao, a možda sam to i zamislila jer mi je bilo potrebno. I naravno, jedan moj Potterovac. To su bili davni dani kada sam harala po internetu kao Nuica i sada se, gotovo 10 godina nakon ponovno vraćam svojim blogerskim početcima. Nije lako biti Nuica. 
Neki su dućani shvatili da je ovaj poseban dan dobra prigoda za trošenje i to ne samo za ruže i čokolade, već i za nešto što ova cura na ovom blogu više voli. 


Iris&Douglas su imali nekakav čudan 20% popust. Prvo samo na Sisley i Rimmel London, pa onda i na Anny lakove za nokte… DM nije imao nikakve osobite popuste, ali su “uletile” neke sitnice; poput Balea-inog spreja za posvjetljenje korijena kose. Volim Baleu iako ne koristim baš puno proizvoda jer sam “fina guzica” pa se stalno mazuckam svime i svačim, a vlasište mi je preosjetljivo za igranje. Ovaj sprej je Balein odgovor na vrlo poznat proizvod iz John Freida asortimana. Imala sam taj fensi sprej i bio je jako dobar, uštedio mi je farbanje, ali sam ga brzo potrošila, pa eto prilike tri puta jeftinijoj verziji. John Freida košta oko 65 kuna, Balea 22 kn. 
Godinama se vraćam Rimmel London baznim lakovima za nokte. Dobri su, nisu jako skupi, imaju više formula i dugo traju. Ultra Shine Topcoat sam uzela po prvi puta - stalno nešto mijenjaju s tim završnim lakovima, dok 461 Nude Silhuette imam već godinama. Potrošim, pa kupim za pola godine. Radi se o nijansi koju bi amerikanke vjerojatno nazvale “no nail polish - nails”. Ja taj lakić koristim kao bazu za sve mliječne boje. Cijena baznihRimmel lakova za nokte je 29.90 kn u Irisu i Douglasu. U Mulleru ih gotovo nikad ne uspijem uloviti
BeYu je čudan brend. Prije više od 10 godina sam u Njemačkoj kupila trio njihovih sjenila i ruž u olovci. Sjenila su mi se svijdjela, ali ih gotovo nikad nisam nosila jer se nisam sjetila šminkati (!!!). Zato sam zato ruž brzo potrošila jer je bio praktičan i vrlo ugodan na usnama. Kada je BeYu preko jednog online dućana došao u Hrvatsku, bilo je nešto recenzija, ali su cure/žene uglavnom bile neodlučne. Ja sam zato uvijek u lovu na dobro kremasto sjenilo, tj kremastu bazu za sjenilo. 
BeYu Color biggie 280 long lasting - imam velika očekivanja prema tebi, draga moja! Nijansa je dovoljno svijetla da se savršeno stapa na mojim kapcima. Izgleda svježije od MAC Paint Pota Painterly. Teksturom je pak nešto teža od MACovog Paint Pota. Koliko je izdržljiva saznat ću brzo ;) Pošto nije bilo sunca ovih dana, ova olovka češa foto session bolje dane ;)


Rimmel mi je jako drag. Nažalost, poput mnogih drugih firmi - imaju vrlo čudnu politiku prema nezapadnim tržištima. Ne dobivamo dijelove njihove stalne postave, limitirane edicije se često nikad ne pojave na našim policama… Ipak, Kate Moss ruževi su ipak došli kod nas. 


Ovo rumenilo pokušavam već tjednima uloviti. Cijena mu je smiješna. Preko 40 kuna. U toj stalnoj postavi ima više nijansi i sve su vrlo nosive i imaju vrlo sitan shimmer i daju satenski završetak na licu. Pakiranje je očajno. Mislim da će se u mojim stručnim rukama polomiti u sljedećih nekoliko tjedana. Naravno - ima tu i prednost, a ta je da rumenilo ne zauzima puno mjesta.


Inglot je divna firma. Nedavno je iznenada preminuo osnivač, taj poljski kemičar u pedeset i nekoj godini. Nadam se da kompanija neće promijeniti stranicu, jer su im stvari sjajne. Ovo je moje prvo klasično rumenilo od njih. Nijansa je vrlo neobična. U potpunosti mat. Ima u sebi nešto bež, nešto svijetlo ružičasto. Čekam sunce da ju uslikam na ruci i obrazima. Nemam pojma čemu će služiti, ali ju nisam mogla ispustiti iz ruku u dućanu i tako se sada nalazi u mojoj kolekciji.



I to bi bila moja kupovina ovaj tjedan. 
Štogod zanimljivog je palo u vaše krilo u zadnje vrijeme?

Monday, 26 November 2012

Moja tjedna kutija #01

Wellcome to the box.

Ovo je moja kutija.

Ne, ovo nije givaway koje sponzorira Giorgio Armani. Ovo je moja tjedna kutija. Zdimila sam ju od bratovog jedinog parfemskog seta.



Nedjeljom navečer ju napunim sa proizvodima koji, iz nepravednih razloga, nisu bili u akciji. Šminka koja treba malo više ljubavi.




Izvukla sam na svjetlo dana sljedeće:

- alverde mineralno rumenilo rumenilo, 01 antique rose
- elf mineralno sjenilo, enchanted
- REVLON trio sjenilo 870 Plum like it hot
- REVLON trio djenilo 865 Olive it up
- LUSH emotional brilliance, DYNAMIC
- REVLON matte ruž, 013 Smoked Peach
- LA GIRLS, lak za nokte Rock n Roll
- elf, studio rumenilo, blushing rose
- Maybelline NY vodootporna olovka za oči, smeđa
- essence olovka za usne, 09 nude coral
- essence olovka za oči, TEDDY
- catrice brilliant sjajilo za usne, LE Bohemia, 03 bring me terra copper
- catrice colorshow sjajilo za usne, nepoznata nijansa, malina XD
- CLINIQUE, quick eyes cream shadow, 05 rock violet
- "Calvin Klein"* sjenilo za oči, 111 night dust (*nova, pobošaljna formula CK, made in China)
- W7 Double Act, bronzer i rumenilo

Evo kako to izgleda na bijelom papiru, jer ako je švrljanje šminkom dovoljno dobro za Karl Lagerfelda, neka bude i za ovaj našminkasti blog. 



... iii još maloooo 


Dakle sad i znate što ću namaljati na sebe ovaj tjedan i nema nikakve potrebe snimati one "look of the day"

Ugodan radni tjedan.  Nuica

Tuesday, 20 November 2012

Dobrodošli :)

Ne mogu se sjetiti kada sam napisala zadnji unos u svoj prvi blog. Bila su to neka druga vremena: srednje škola, sam početak ovakvog načina komuniciranja. Riječi blog i blogeri su bile čudne i strane, dok danas je blogerska scena platforma zanimljivih informacija. Neki od najutjecajnijih ljudi u svijetu su blogeri.

Pa da ne bude zabune, blogom o kozmetici ne tražim slavu niti nudim profesionalne usluge ili savjete. Blog pišem upravo zato što želim podijeliti svoja mišljenja i iskustva, onako kako su mnoge druge osobe do sada to radile i svojim iskustvom ponudile mene zanimljiva rješenja

Zato i počinjem ovaj blog s temom koja mene uvijek privuče k drugoj osobi.

Proizvodi koji su me razočarali #01


China Glaze je kompanija koja više od 10 godina proizvodi lakove za nokte poznate po karakterističnom finišu visokog sjaja i po ogromnom izboru nijansi: od neonskih, metalik, šljokičastih... China Glaze lakovi za nokte u svom sastavu imaju kinesku glinu kojoj pripisuju posebno visok sjaj koji ove lakove čini prepoznatljivim na velikom tržištu lakova za nokte.

China Glaze je na Youtube-u toliko popularan da prije ili kasnije čovjek poželi vidjeti to čudo. Kada saznate cijenu od svega 3 dolara, želja vidjeti sve te boje uživo. Ako vas cijena ne osvoji, vjerojatno bi vas upecale limitirane kolekcije koje prate razne poznate franšize filmova, glazbe i trendova s modnih pista.

Nažalost, China Glaze nije lako dostupan u Hrvatskoj. Neke starije, klasične nijanse su dostupne na web dućanima, priča se da postoji određen dio kolekcije u kozmetičkom salonu na križanju Nehajske/Ozaljske ulice u Zagrebu. Ja sam svoje lakove kupila na sajmu kozmetike, proljetos u Zagrebu. Cijena lakova i na sajmu je bila dvostruko viša nego ona u SAD-u, negdje 6$. Znam da ga većina u Hrvatskoj nabavlja preko ebaya i web dućana beautyjoint.com.

Danas prilažem dva laka s kojima pokušavam surađivati od proljeća. Kao što se vidi na fotografijama, radi se o lakovima sa šljokicama.

Lak 800 MOULIN ROUGE je ružičaste boja, hladnog podtona. Šljokice su sitne i višebojne.
Lak 797 DYNASTY je prljave, ciglasto-smeđe boje, toplog podtona. Šljokice su različite veličine, većinom srebrne, s odsjajem duginih boja.







Zašto se ovi lakovi nalaze na ovoj listi?


Počnimo s mirisom. Nokte lakiram barem jednom tjedno, a nerijetko i tri puta, osobito ako na posao ne mogu doći s kričavim bojama kakve volim. Stoga mogu reći da mi razni sastojci koji prate ritual lakiranja noktiju i čišćenja nisu problem niti novina. Međutim, China Glaze lakovi imaju toliko jak i neugodan smrad koji je vrlo teško izbaciti iz prostorije u kojoj se lakiraju nokti. S drugim lakovima - poput Catrice, Rimmel, Revlon ili Essie - miris, koliko neugodan bio - ispari u roku od najviše nekoliko sati, dok s China Glaze lakovima se smrad zadržava i ako lakiram nokte uz otvoren prozor.

Moj drugi problem ovih lakova je njihova tekstura. Oni su izrazito tekući i zbog toga ih je teže nanijeti, osobito onima s ne baš čvrstom ljevicom ;) Vjerojatno zbog te teksture ja lakše i zadržati taj prepoznatljiv visok sjaj.

Ono što me iznenadilo kod ovih lakova je to što nisu dugotrajni. Nakon dva dana na vrhovima noktiju se gule, koristili bazni i nadlak ili ne.

pozitivne strane

 
- velik broj nijansi i finiša
- velika distribucija i dostupnost preko interneta
- količina: 14 ml
- redovne limitirane kolekcije

negativne strane

 
- rijetka tekstura
- nesnosan smrad

Iskreno, ne znam što ću s ovim lakovima. Imam još dvije druge nijanse kojima još uvijek opraštam ove probleme i to isključivo zato što cu nijanse unikatne. Međutim - smrad od kojeg me boli glava i tekstura koja mi zadaje probleme pri nanošenju su razlozi zbog kojih više neću kupovati China Glaze proizvode.

Sljedeći članak o priozvodima koji su me razočarali je na fotografiji ispod, a do tada - čitamo se :) Nuica